Abazaid

srijeda, 22.11.2006.

THE END


Trazi me..hoda ovim mekim tlom koji guta njene korake..osjetim je..osjetim njene misli,njen bozanski miris,patnju njenog srca..

Image Hosted by ImageShack.us

Vec satima hodam a ni sam ne znam gdje..ona me vuce,doziva me svojim mislima..sunce zalazi..dolazim na vrh litice. Kleknuo sam,podigao pogled i duboko udahnuo. Ispred mene se nalaza prekrasna suma,suma koju krasi misris moje bozice..Vidim je u daljini s nekim strancem.

Sustigao sam ih. Nalaze se jos kilometar ispred mene. Vidim ih,vidim njeno zenstveno tijelo,njen elegantni hod,njenu prekrasnu plavu kosu. Prilazim im. Okrecu se. Nasi pogledi su se susreli. Pogledi mene i stranca. Nabio sam ga ramenom. Zakucao ga u obliznje stablo i krenu na njega,primio za grkljan i bijesno podiga svoju saku. No ona je skoknula i zaustavila moju ruku koja je krenula u njegovo nevino lice,njegovu vilicu..sav bijesan i zapuhan nisam znao sto radim..njen dodir me smirio,njen pogled unio mir u moju dusu a rijec natijerala da placem,da mi srce place ostrim,tupim,gorkim suzama..to je bila ona. Mislio sam da je vise nikad necu vidjeti. Polaganao sam pustao grkljan stranca koji se zvao Alatair i priblizavao svoju ruku njenom licu. Gledao sam je u te oci,te bisere kakve nema ni u jednom moru. Prolazio sam joj rukom kroz zlatnu,meku,mirisnu kosu,milovao sam joj lice,taj nosic koji mi se oduvijek svidao. Gledao sam je i divio se ljepoti koja se nalazi ispred mene i koja me ljubi..Ljubio sam je usnam,strastveno zeljena njenog srca,njenih usana..Vec je imala trbusic i u njemu se nalazio pold nase ljubavi.

Stranac s poda se polagano podignuo a ja sam mu se ispricao. Popricali smo i zamoli sam ga da li nas kako moze vratiti. On je to ucinio. Podiga je ruke k nebu i izgovarao rijeci starog jezika s kojim je otvorio portal. On je odlucio ostati. Mi smo krenuli..
Dosli smo! Nalazimo se u sumi,kraj pecine. Krenuli smo do nase kolibe. Bio sam sretan i ponosan u isto vrijeme. Imao sam Nju,moju bozicu,Sheenu kraj sebe i plod nase ljubavi na koji sam ponosan..Nase dijete kako preljepo zvuci! No po glavi su mi se motale recenice starnca. Recenice prijevare,vlastite vojske,vlastitog vode,Lucifera..


Dosli smo! Ona sva umorna od silnog pjesacenja samo je legnula. Napravio sam joj topli obrok i gledao je kako uziva u hrani..vise sam ja uzivao gledajuci nju kako jede nego ona. Svaki zalogaj,pokret rukom,njene usne,kosa koja joj je pala preko oci,oci,pogled..Nahranila je svoje tijelo i tijelo naseg dijeteta. Legnuli smo u tisini,spokoju. Ona je sad bila poput kapi vode na mom dlanu..bila mi je sve. Iz dana u dan sam se brinu za nju. Jedino sto je morala radit je uzivat..bio sam njen u potpunosti,samo njen. I to sam namjeravo i ostati.
Prolaze dani,mijeseci blizi se dan rodenja naseg ratnika. Jutro! Bas kao i svako do sad. Ustajem i odlazim na rijeku po vodu da naparavim dorucak svojoj bozici. Klecim,zijevam i punim kantu vodom. Stavljam je kraj noge i gledam rijeku, gledam svoje pospano lice. Cujem korake,tihe,pretihe. Ostajem u cucnju i stavljam ruku na korice maca. Cekam. Krece se brzo i tiho. Koraci mi se priblizavaju. Naglo ustajem i skacem. Preskocio sam njegov udarac i njega. Zamahnuo je u prazno i prolio moju kantu vode,kantu za moju bozicu. Naso sam se iza njega. Slomio mu koljena i klecao je ispred mene. Primio sam ga za glavu i prislonio svoju ostricu na njegov grkljan. Propijevao je. Iste rijeci koje je izusto stranac. Nisam mogo vijerovati da je starac u pravu. Moj vođa me se zeli rijesiti. Zagledao sam se u dubinu,dubinu svoje duse i hladnokrvno mu prerezo grkljan. Njegov les je pao i zaprljao rijeku svojom necistom,izdajnickom,jeftinom krvlju. Dosao sam kod svoje voljene. Uzeo svoj mac. Pogledao je,rastvorio svoja krila i otiso. Suza joj je potekla niz obraz.


Image Hosted by ImageShack.us


Uspeo sam se na najvisu planinu u cijelom carstu,Njegovom carstvu..dosao sam u njegov dom, na njegova vrata..Zazivao sam njegovo ime..izvadio svoju ostricu i bio spreman umrijeti da bi ona zivjela,da joj ne bi ugrozio zivot..volio sam je i napravio bi sve za nju.
Dosao je. Nalazio se na ogromnim baroknim stepenicam..gledao sam ga u te zle oci..spustao se hladno i vuko za sobom svoju ostricu..zvuk metala koji para kamen i koji zaziva smrt..stisnuo sam cvrsto mac,i u sebi reko „VOLIM TE..NEMOJ ME ZABORAVITI..BITI CU UVIJEK STOBOM..UVIJEK..“ i krnuo brzim korakom na njega. Nase ostrice su se ukrstile. Gledao me svojim velikim ocima. Imao sam osijecaj da me zele pojesti..“uveo sam te u legiju,dao ti novi zivot i tako mi vracas.“-rekao je. U meni se mrznja nakupljala,gnjev rasto a bijes rasplamsao poput plamena ognja..krenuo sam na njega agresivno no on je bio prebrz,presnalazljiv..uspio sam ga zakacit svojom desnom nogom,kleknuo je. Zamahnuo sam no nisam pogodio. Naso mi se s lijeva. Opet sam zamahnuo i ogrebo njegovo desno rame. Pogledao me,okusio svoju krv i reko-„moja krv dugo nije bila prolivena..“i krenuo na mene. Samo sam se branio. Gurao me iza,korak po korak. Nisam nista mogo. Poletio sam i on je. Borba se nastavila u zraku. Cuo se zvuk metala,iskre su padale na tlo a njegovo rame je krvarilo. Izbio mi je mac iz ruke te sam skoknuo na njega i zabio ga o strop i proso s njim kroz strop. Gledao je moj bijes. Nabo sam ga s rogovim koje mi je on darova a kasnije i odsijekao..odvojio me od sebe. Borili smo se pod tmurnim nebom. Kruzio sam oko njega i pazio da me ne zasjece ali nisam uspio. Rasparao mi je krilo. I zakucao me u rupu kroz koju smo izasli van. Pao sam na stepenice. Podigao sam glavu,vidio njegovo stopalo na mojim prsima i svoju ostricu pola metra dalje od mene. „Idioti nista nemogu napraviti sto im se kaze.. „ gledao me i smijesio mi se..nesto je mrmljao no ja ga nisam cuo bio sam s njom u mislima..mislio sam na nase trenutke,trenutke kad sam je upoznao,kad smo vodili ljubav,kad sam je grlio,ljubio,mazio..mislio sam na njene oci,na nase dijete. Necu biti s njima,biti ce joj tesko no znam da ga ostavljam u dobrim rukama..SheeNa PaMti Me..podigao je svoju ostricu i zabio je meni u prsa..krv mi je na usta potekla,gledao sam ostricu u svojim prsima i mislio na nju i dijete..sretno..


- 23:18 - Komentari (8) - Isprintaj - #

petak, 29.09.2006.

Povratak

Tonem. Tonem u viječni spokoj. Gubim nadu,nadu za povratak. Ne mogu se više nosti s težinom života,težinom tame,zla koje je posijano u mene. Mojoj borbi dolazi kraj. Prepuštam se smrti. Ona će mi pokazati put k ničemu. Put nepostojanja, viječnog uništenja.

Image Hosted by ImageShack.us

Čekam smrt proboden,krvav,obješen na okovima. Podižem pogled k rupi na kupuli. Počelo je nebo plakati. Lije suze koje mi svojim mekim dodirima čiste krvavo lice. Kap po kap,suza za suzom klizi niz moje ružno lice. Nebo,tako tmurno,ljuto,crno buntovnički progovara svojim gromoglasnim,hrapavim,tužnim glasom. Zemlja se trese a niz cijelu palaču čuju se krici mrtvih sluga. Dolazi Ona,moja božica. Svojim izmorenim očima gledam nebo,gledam ga kako plače,kako tuguje,kako viče. Iz utrobe mi krvi kaplje poput stare napuštene slavine.

Nebo se rastvara. Otvara se prolaz. Vojnici,mnoštvo vojnika koji ulaze u grad. Leševi..“Abazaid,Abazaid,Abazaid“. Čuje se vika vojnika,sve glasnije i glasnije. Stara napuštena slavina se zatvara. Prolaz me vuče,okovi pucaju, a korak mojeg anđela mi se približava. Prolaze me trnci! Još malo pa ulazim u prolaz a nje nema.Hocu li je vidjeti,okusiti njene božanske usne? Hocu li je milovati,osjetiti njem miris,cuti njem glas? Dugo je nije bilo pokraj mene,tek sad znam sto je ona za mene i sto sam je bez nje.

Image Hosted by ImageShack.us

U prolazu sam. U prolazu za Zemlju. Dozvali su me. Tama,bljesak,mrtve slike,sekunda vremena. Izišo sam na boišnicu iz štita. Dozvao me je vrač,crnom magijom. Urlam poput ranjena vuka. Širim svoja enormna krila a iz očiju mi se vidi plamen gnjeva i smrti. Ispred mene se nalazi gomila preplašenih vojnika. On..taj vitez na konju. Vitez u svijetlom oklopu,hladna pogleda i tamne duše. Nije se uplašio,ostao je hladan,brutalan baš onakav kakav je bio i prije mog dolaska. Promatrao me svojim očima,svijetlo plavim očima ispunjenim tamom i krvavim bijesom. Taj pogled,te oči,to lice,ta krv mi je bila poznata. Osjecao sam to ja i on. Povezanost,veza..sve se to odvijalo u nekoliko sekundi dok On nije podignuo svoju ogromnu oštricu,zamahnuo i naredio napad. Iako uplašeni,vojnici su ga poslušali. Veoma ranjiv u anđeoskom obliku odlučio sam se uzdignuti visoko k nebu. Uzdignuo sam se visoko na nebo,napravio ogromnu sjenu i krenuo na Njega. Ušo sam u njega,kroz njegove oči. Postali smo jedno. U njemu nisam bio samo ja! I on je bio tamo,njegova duša. Duša slična mojoj. S njim,u njemu sam se osijecao moćno. Bio je poput gorostasa koji nosi svijetli ogrtač s kapuljačom a iznutra je bio tako taman,žedan,žedan krvi,smrti,leševa..Vrač pokušavajući mi naređivat završio je na tlu bez glave jer meni nitko ne nareduje. Iz daljine sam čuo kako izgovara stare riječi starog jezika. Pokušavao me je kontrolirati pa mu je moj štit rasparao vrat i zakucao se u obližnju krušku. Izvadio sam mačetu i jedinstvenim glasom naredio vojsci da pokolju sve!!!ali sve..Počelo je!


Image Hosted by ImageShack.us

Okružen svojom,Njegovom vojskom osjećao sam se kao da pripadam ovamo kao da sam dio ovog tijela,tijela kojemu nisam znao ni ime. Jedinstveni,Jedindtveni mu bijaše ime,ime kojeg su svi vojnici s strahopoštovanjem zazivali,zazivali nakon pobjede,pobjede i pokolja o kojemu ću sad pisati.


Image Hosted by ImageShack.us


Krenuo sam prvi na malu grupu vojnika a onda svi zamnom. Svojim životinjskim korakom sam poskoknuo na glavu prvog vojnika kojem sam šakom priljubio kralježnicu za tlo. Našao sam se između trojice uplašenih vojnika. Agresivno sam krenuo na jednog. Branio se štitom. Branio je svoje tijelo koje sam probio svojom oštricom. Snagom ovog tijela i andeoskom dušom bio sam nezustavljiv,rastvorio sam mu štit,moja oštrica je prošla kroz njegovu ruku i prepone. Rasparao sam ga na dva dijela a oštrica je klizla kroz njegovo tijelo kao sto nož prolazi mekim,sviježim kruhom. Oštrica je kliznula niz njegovo tijelo a krv šiknula po mom sad više ne svijetlim oklopu vec krvavom. Iz okreta sam iducem glavu skinuo s ramena. Ostao je jos jedan koji je pojeo mac. Doslovce pojeo! Dok je biježao zakucao sam mu ga u zatiljak i prošao mu je točno kroz usta van. Okrenuo sam se oko sebe i bio sam okruzen smrću. Vojnici su ginuli,ubijali se.

Ušli smo u grad. Grad koji ce dobit ime grad leševa. Zbog nas će dobiti takvo ime,zbog našeg čina,naše brutalnosti,naše žeđi.

U gradu sam dao naredbu da se sve pokolje. U početku su me čudno gledali i onda krenuli. Ušao sam u kuću. Razvalio vrata. Nesto me je zveknulo po kacigi. Komad drveta. Okrenuo sam se i u gledao starčića s štapom. To me razljutilo. Primio sam ga za vrat,podigno od tla,priljubio za zid i gledao u te stare,umorne oči. Oči u kojima se gasio život a ja sam ga došao zagasiti. Objesio sam ga,bolje rečeno zakucao s glavom na komad metala gdje je ostao visiti. Krv mu se je prolijevala niz usnu,bas poput slavine prvo je curilo u mlazu a onda sve manje i manje,kap po kap dok nije prestalo curiti. Sve je to gledala njegova žena koja se nalazila blizu ormara. Molila me je za milost,milost koje nisam imao a nisam je ni davao. Izvadio sam oštricu,zabio joj u utrobu. Prošla je kroz nju i kroz ormar. Ostavio sam je da visi na oštrici. Ugledao sam bocu skupog vina i malo okrijepio svoje suhe usne. Začuo sam jecaj,djetetov jecaj. Dolazio je iz ormara na kojem je visjela djetetova majka. Njena krv se slijevala niz oštricu. Ostavio sam bocu vina,prislonio stopalo ma majčin leš i izvuko ga van. Otvorio sam ormar i ugledao upalkanu djevojčicu. Primio sam je za reme,pogledao u to mlado,nevino lice i rekao da ce sve biti uredu,da ne plače. Ali ona je nastavila plakati pa sam je ušutkao. Svojom metalnom rukavicom sam joj prošao kroz prsni koš i zvadio pulućnu maramicu da mi više ne jeca. Gledao sam je u oči. Tako mlada,tako nevina a već nema plućnu marimcu. Cijeli sam bio zasut krvlju. Njen leš sam odložio na tlo,gaznuo joj na lice,popio jos dva guta kvalitetnog vina i izišo van. Vani na ulici čuli su se krici civila,civila koje smo ubijli. Potrčao sam za dvojicom mladića. Trčao sam za njima dok nismo došli u slijepu ulici. Tamo sam ih uhvatio. Gledali su me a ja sam im se hladno smiješkao. Odložio sam svoju ošticu na tlo i krenuo šakama na njih. Brzim korakom sam ušao prvom u koljeno,kleknuo je i laktom sam mu odvalio glavu od tijela. Glava mu je visjela na komadicu krvave kože i to me je razljutilo jer mu nisam uspio u potpunosti odvaliti glavu te sam odlučio da to moram napraviti na sljedećem. Gledao me je sav u strahu ali bio je spreman na borbu. Moj oklop je bio natopljen krvlju i tražio je još krvi. Mladić je krenuo na mene ali nije imao iskustva. Nasrnuo je na mene. Nasrnuo sam i ja na njega,odskoknuo od zida,našao mu se iza leđa,primo sam ga za kosu i rame,skinuo si kacigu i ogriznuo mu vratnu žilu s komadom mišića. Vidio sam mu vratne kraljške ali ne baš dobro jer mi je lice bilo zasuto krvlju. Položio sam ga i pustio da se uguši u vlastitoj krvi. Podigao sam svoju oštricu,pogledao oko sebe i vidio da mladici nisu slucajno dosli ovamo. Bilo je tamo skloniste. Podigao sam poklopac i ugledao stepenice. Uzeo sam baklju i uputio se niz stepenice. Ugledao sam skupinu civila,starih,mladih,djece. Zaletio sam se na njih. Izvadio ostricu i obezglavi jednu zenu,zenu koja je dojila dijete. Baklju sam zabio u lice mladicu koji je pokusao skociti na moja leda. Lice mu je gorijelo,a bol na njegovom licu se nije vidjela jer mu je lice gorijelo. Tada su krenuli na mene svi muskarci,sve dobi. Parao sam im tijela,odrubljivao noge,ruke,glave lomio im koljena,vilice. Bilo je svega a najvise leševa. Sijeda kosa,miran pogled,staro tijelo. Bio je to mudri starac koji je krenuo posljednji na mene. Nije krenuo na mene vec me je taktički htio nadmudriti. Zaletio se na stijene,htio ih je odroniti na mene ali sam to uvidio i skoknu pokraj njega,rasparao mu utrobu i pao,kleknuo s oštricom zabijenom u tlu. Dok je padao utroba mu se prosula po tlu. Ostale su jos zene. Pogledao sam ih i pustio ih. Pustio ih da goru. Spalio sam im skloniste. Dok sam se uspinjao uz stepenice cuo sam njihove krikove. Krikove zena i djece. Izišo sam van i zatvorio poklopac za sobom. Tamo me je cekao uplakani otac mladica. Bio je poprilcan gorostas. Zapusten,mornar vidilo se na njemu. Kad me je ugledao krenu je na mene svojom macetom. Nasi macevi su se ukrstili. Snazan je. Izmaknuo sam se a on je pao na tlo. Zamahnuo sam oštricom i zabio je u tlo a on se odkotljao i zbijego moj udarc. Brzo se pridignuo i opet nasrlio na mene pun bijesa i jada. Mlatarao je svojim mačem,branio sam se i napadao ali bio je dobar borac. Jedna geška ga je koštala koljena. Zamahnuo je,izmaknuo sam se,mač mu se zabio u tlo,zamahnuo sam što sam jače mogo i rasparao mu noge u koljenima. Pao je,bez nogu. Tražio me je da ga ubijem da ne pati i to sam uradio ali na svoj nacin. Rukama sam mu izvadio srce,hrabro i casno srce. Stavio sam si ga oko pasa kao trofej,podsjetnik na ovu noc. Usao sam u kucu gdje mi je jedna zena ponudila vina za svoj zivot. Naravno uzeo sam vino ali i njen život i to zubima. Grkljan sam joj išcupao zubima i otisao u šumu s grupicom najodanijih vojnika piti. Opili smo se kao svinje,zaspali..

Image Hosted by ImageShack.us

Budim se ali ne u istoj sumi i ne u tijelu Jedinstvenog. Budim se u svom tijelu u špilji. Nista mi nije bilo jasno. On,ja ta noc,ti činovi. Ali ona. Nisam znao sto se dogada s njom,mojom bozicom. Gdje je? Sto je? Kako je?



- 00:44 - Komentari (33) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.06.2006.

OBEZGLAVLJENA BOŽICA I PALI ANĐEO:«KULA»/PART 5/

Image Hosted by ImageShack.us

Otvaram oci. Oci koje su stvorene samo za tamu,samo za mrak,samo za noc,mjesec..moje oci mrze svijetlost,one ne mogu zivjeti na svijetlosti..to bljestavilo ih ubija,izbiljeduje..izbljeduje moje tamne,krvave oci..oci koje su sad izgubljene u odvratnom bljestavilu svijetla..
Budim se..moje tamno,dlakovo,gorostasko,andeosko tijelo okruzeno je ruznom svijetloscu,svijetloscu koja me unistava,rastvara moju dusu a misli mi rasipava po obliznjem zidu..zidu koji je natopljen mojom tamnom,istinskom krvlju,zidu koji je oslikan mojom istinskom ljepotom. Nema me..gdje sam??kako??sto??znam samo jedno..znam da su mi noge i ruke svezen lancima..moje tijelo je osakaceno..krila rastvorena,rasparana,objesena..okrecem se..sve je puno krvi..moje krvi..na tim bljestavo sjajnim zidovima..pokusavam iscupat lance ali ne mogu..nemam snage..previse krvi sam izgubio..cujem krikove..krvave krikove..krikave koje dolaze izvana..iz krceme..to je ona..moja bozica,kraljica..moja ljubav..ona..da to je ona..Sheena..vadi jezik prokletnika koji mi je rastvorio um i usao u san,koji me natjerao da posumljam u Nju..da je ubijem ali bio nisam mogao njoj nanijeti bol pa sam sebi nanio..i sebe sjebo..bio sam opet slab..ljubav koju gajim prema njoj me slabi..previse mi je stalo do nje..moje bozice..ona mi vise znaci nego ovaj moj prokleti zivot..

Cujem meke,njezne,elegantne korake..to su njeni koraci..koraci moje bivse bozice..bozice koju sam obezglavio..dolazi..osjetim je..svojim dodirom,zadahom,glasom otvara vrata..klecim s rukama u zraku..rukama koje su mi svezane lancima..Prilazi mi..Vidim tu prokletnicu kroz svoju krvavu,smedu kosu..taj bahati,podli smijesak..tihi ali ubojiti..Para mi zivce..ubija me..taj njen smijesak..taj njen odvratni miris,njen hod..ona me ubija..zeli moju glavu.. isto kao sto sam ja htio njenu u svojoj mrtvoj proslosti..prilazi mi s leda..njezno dodiruje moja goraostaska leda..lize ih,smije se..masira me..jezikom..opet ljubi..Ubija me svojom prisutnoscu..Sapuce mi..sapuce mi rijeci koje razbacuje u moje uho..Skida svoju haljinu..Gola je..dolazi ispred mene..Gledam je..dira me..miluje..zeli da uzivam u svijetlosti..svijetlosti koja mi se gadi od koje povracem vlastitu krv..meni treba moja tamna bozica..Ona..Ona mi je sve..za Nju sam spreman pustiti svoju praznu,grijesnu dusu..ne zelim da dode ovamo,ne zelim da strada..
Prilazi mi gola,svijetla,krilata,sjajna..ljubi me..u usta,jezikom..nedam joj da ga ugura u moja usta te mi samo lize usne..lize ih poput zmije..zmije otrovnice sto i bijaše..Bol..hladna bol,tupa..bolu u mojem trbuhu..Spustam pogled..njena ruka se nalazi u mojoj utrobi..tako bijela ali opet tako tamno,krvava..preko njene ruke se poput slapa bistre vode slijeva moja istinska krv..Vadi ruku pomalo i sapuce mi..govori rijeci..rijeci koje su upucene mojoj tamnoj Ljubavi..govori o Njenoj smrti..I vadi ga iz moje utrobe..polako..otvaram usta i pljujem krv a ona to iskoristava i ubacuje svoj jezik u moja bespomocna usta..masira mi jezik..Sav sam slab..nikakav..jadan..sam sam..nema me..ali tu sam..bez nje,svoje tamne ljubavi,ali s njom..s njenim srcem u njenom srcu..

Izvadila ga je cijelog van..taj poznati noz..noz iz proslosti..noz s kojim sam je obezglavio..stavlja ga na zemlju..Sada zeli i moju glavu..
Buka,krice..krv..miris krvi..osjetim je..to je Ona dolazi..dolazi po osvetu..dolazi po oduzeti poljubac..dolazi sa svoje tri sestre..Vidim je kroz prozor..s kule u kojoj sam zarobljen..imaju crne duge kapute..prilazi strazarima..Sama,hladna,zeljna krvi,zeljna mene..sestre kasne tri koraka za njom..Prilazi im,strazarima..prilazi tim svijetlim andelim..gleda ih u oci..Njene ocu su u plamenu..plamenu gnjeva,plamenu koji zeli osvetu..gleda ih..prilazi im..oni je pokusavaju zastavit..ali ona se krece dalje..mice kapuljacu..njena prekrasna,plava kosa se raspustila po njenom prekrasnom,jedinstvenom tijelu..iz rukava spusta svoja dva kratka maca..Skok..Skoknula je iza njih..nisu je ni vidili..svojim brzim,vitkim,zenstvenim tijelom zavukla im se iza leda poput bijesne lavice..njene sestre su sad gledale dva krvava strazara kojima su ostrice virile iz grla..davili su se u vlastitoj krvi samo zato jer su je pokusali zaustaviti..to je ona,moja ratnica,moja ljubav..pogledala me..u oci..moje umorne,bljede oci..i razvalila vrata svojim prekrasnim zenstvenim,glatkim nogama..ulazi u palacu. Dolazi po mene i po glavu svijetle kurvetine koja joj je ukrala poljubac jos u mrtvoj proslosti..kurvetini kojoj sam ja na zemlji skino glavu..odrubio glavu istom onom ostricom koja mi je do sad bila u mojoj utrobi a sad se nalazi ispred mojih ociju,na zemlji,zalivena mojom krvi..

By:Abazaid
- 20:52 - Komentari (24) - Isprintaj - #

petak, 16.06.2006.

OBEZGLAVLJENA BOZICA I PALI ANĐEO: "SAN" /PART 5/

Image Hosted by ImageShack.us
Moje izmorene oci se sklapaju. Na mjesecini,u krcmi..u sobi koju je grijala ljubav..ljubav koja je gorijela paklenim ognjenom strasti i osjecaja..strasti i osjecaja izmedu Nje i mene..znam da ce me ubrzo napustit te je samo gledam..u oci te prekrasne oci koje mi govore ono sto moje tamno srce u krvavom kavezu zeli cuti..njeni pogledi tope moju hladno,zaledenu krv koja mi tece zilama..njena prisutnost me sili da je volim..jaca je od mene..ona je usitinu Bozica..Bozica tame kojoj je stalo do mene ali ce me napustiti..znam to..tako je to..tako to mora biti..ali uvijek postoji ALI i AKO..
Usnio sam ponovno..usnio sam njen odlazak..nas rastanak..usnio sam svoje grijehe..usnio sam svoju mrtvu proslost..usnio sam ljubav koja se rastvara,koje nece biti,koja me lomi jos jednom..jos jedan brodolom mog krvavog srca kojeg je otela..nesmijem si to dopustit..


Stoji na livadi. U svilenoj bijeloj haljeni..haljeni koja se vuce po podu..polagano,njezno,osjecajno,elegantno..veci dio grudi joj se vidi..meka,topla,proljetna kisa je pocela sipati svoje kristalne kapljice po njenoj haljini,njenoj mekoj,mirisnoj kozi.. Njene oci me ne vide ali osjete..ne bijezi od kise,uziva u njoj. Siri ruke,plese..skace..Sva mokra..ta njena kosa,nikad je necu zaboravit..tako plava a tako tamana. Cijela je mokra..preko svilene haljene vide joj se bradaice..sad dok je mokra vidi se njena zenstvenost,njene obline..njena ljepota..svijetlost koja je izvana a tama koja je iznutra..ona istinski uziva u tim trenucima..utrenucima svoje srece..poput djeteta je..Prilazi joj netko..prilazi joj bradati gorostas..To sam ja u svojoj mrtvoj proslosti. Prilazi joj i ljubi je..u usta,jezikom..ona se topi od srece jer je s njim,jer nosi njegovo dijete..On je voli,istinski ljubi..ALI..uvijek postoji ali i ako..Ali vecer prije gdje je bila?? Vidim da ga to muci. Muci ga pitanje na koje zna odgovor. Bila je s drugim. On se ne moze pomiriti s tim sto je vidio. Ljubi je..vadi svoj enormni bodez..ubija njihovu(Njenu i moju) ljubav. Bodezom. Ubija plod njihove ljubavi. Ubija sve ono sto je bilo iza njih i sto ih ceka. Ubija nju svoju ljubav..ona ga gleda..gleda ga u oci..tuzna,iznevjerena,mokra..njena bijela svilena haljina i nije vise bila tako bijela,sad je bila zalivena njenom krvi..iz usta joj je potekla krv,iz oka suza i zagrlila ga je..poljubila i sapnula..nisam cuo sto..samo znam da je sljedaca rekcija bradatog goraostasa,mene bila nerazumna..poceo je vikat,urlat,plakat..poceo se kajat..kajat jer je ubio svoju ljubav..ali zasto??zasto se sad kaje??mozda nije kriva..cuo sam samo rijeci koje su potekle iz njenih krvavih usta..njene posljednje rijeci..»Sve ono sto je crno ne mora biti crno..volim te i uvijek sam bila samo tvoja i nicija..znaj to» kleci. Ona lezi sva krvava..vice preklinje sve zivo i nezivo,sve bozansko i nebozansko..podize svoj enormni bodez i reze si grlo. Pada i umire s njom zajedno..Ali zasto??

Budi se sav u znojan..mokar..krila su mi se pocela rastvarat od tog sna. Budim se sav bijesan,prepun gnjeva. Ona jos spava. Gledam je neznajuci znacenje tog sna. Je li istina?? Hoce li mi to uciniti?? Ne zelim to saznati te vadim svoju ostricu..dolazim do nje gledam je..gledam svoju bozicu,svog andela,svoj zivot..prislanjam joj hladnu ostrice na vrat..ne budi se. Patim. Ne mogu nanjeti bol onome sto mi daje smisao zivota..onom zbog ceg disem,zivim..Ne mogu..Ali moram..moram zbog sebe..Taj jebeni ALI i AKO..pojeda me iznutara..gledam je i placem..gotovo je..odlucio sam ovom stati na kraj..i rezem..rezem tu kozu iz koje tece krv..tako hladna,ledena krv..krv koja klizi niz kozu,kozu koja je topla..jos puna ljubavi..nema ni vriska,ni rijeci..samo krv..krv koja klizi niz moje ruke..Moja krv..prerezao sam si zile jer Njoj ne mogu nanijeti bol..ne Njoj,ne..Ona mi je sve..Ona je moje razlog zbog ceg zivim.


/ovaj post je pisan u pijanom stanju../

By:Abazaid

- 13:14 - Komentari (42) - Isprintaj - #

petak, 09.06.2006.

OBEZGLAVLJENA BOZICA I PALI ANĐEO : "AGARES i KRČMA" /PART 4/

Image by Jedinstveni

Nosu me. Krvavog,jadnog,polumrtvog.. jedva disem..ali gledam..ocima..svojim tamnim krvavim ocima. Gledam kako mi niz lice kaplje krv..kap za kapi..tako crvene, a tako istinske..Padaju na tlo poput kise..sve brze i brze,sve vece i vece. Kap krvi..moje lice u toj kapi krvi..vidim se..Sav sam jadna izmucem..krvav..ali iskren,brutalan, hladan..gledam je dok pada..ta krvava kap pada..nestaje,nestaje na suhom tlu. Podizem pogled. Gledam je..u oci..te njene oci..tamne oci..bez rijeci..samo pogledi. Nisu nam potrebne rijeci..

Dolazimo. Mjesto po njenom ukusu..malo,mracno ali dovoljno za moj oporavak..samo Ona i ja..lijeci me,njeguje,miluje,gleda..Bol..bol,bol od koje ne mogu odmorit. Ona spava. Kraj mene..gledam je..samo gledam..To mi je dovoljno. Budi se..budi se na mojim gorostaskim prsima..gleda me..u oci. Samo pogledi,pogledi koji me lijece..moje krvava krila se oporavljaju nevidenom brzinom..bila su rasparana,slomljena a sad su srasla tako brzo..ojacala su..gledamo se satima..samo pogledi i nase misli koje ne iznosimo..jer znamo..znamo sto nosimo u dusi..priblizava mi se..ljubi me. Ona..ona miluje moje hladne usne..mice svijetli poljbac koji sam zadobio u mrtvoj smrti..uzvratio sam joj poljubac..poljubacem tame..zaboravljam na bol..moje rane sad nestaju i uzimam je..uzimam je ovdje..sebi..ustajem..sirim svoja ranjena krila..gledam je i ljubim..skidam je. I ona mene..samo ona,tama i ja..ta vecer,taj trenutak bio je ispunjen demonskim krikovima,hladnom krvlju,njenim poljupcima i uzdasima..u tami,zraku se osjetila vrucina,vrucina nasih tijela koja su gorjela..

Budim se..nema je..otisla je. Napustila me. Otisla je za njom..otisla je po ukradeni poljubac..jos sam veoma ranjen ali moram ju zaustavit..nije joj dorasla. Uzimam svoju tamnu macetu i odlazim po nju..usnio sam??Nemogoce! Ovdje nema sna..ali ja sam usnio..kako??kroz glavu mi prolaze slike..slike grupe ljudi koji izgovaraju moje ime..ime Abazaid..i On..tko je On..On mi je zapeo u oku..njegovo bradato,brutalno,barbarsko,kraljevsko,jedinstveno lice..njegova ostrica,njegova duga kosa..demoni koji su ga napadali ali bojali su ga se..demonima kojima je oduzimao duse veoma hladnao,bez osjecaja..taj borac,bradati kraljevski barbarin..U njegovoj krvi vidim nesto..u njegovom stilu borbe vidim dio sebe..osijecam ga..Ali zasto on? Tko je on? Zasto snovi?? Nije mi jasno ali to sad nije ni bitno..moram za njom..trebam je sustici..Svojim brzim korakom sam krenuo putem kojim me je vodila tama..trcim..osjetim da nesto ne valja..moram pozurit ali kako..krila! Poceo sam trcat bijesnim,ljutim,masovnim,gorostskim korakom,rastvorio svoja rasparana krila..bol..tupa bol hladnog vijetra na mojim krilima..vijetar koji mi para sivo-crna krila..ali bit cu brzi..letim i patim..moje demonsko-andeosko tijelo para zrak..Vidim je samu. U sumi. Nije sam,ona misli da je sama. Ja sam s njom. Silazim. Gleda me. U oci. Prilazi mi,grli me,ljubi..bez rijeci. Tada je vidjela u mojim ocima da jos nije vrijeme za osvetu iako je to žarko zeljela..zeljela je to svim svojim tamnim andeoskim tijelom i dusom..moja krla su krvarila..ta krv je bila istinska jer se prolila za nju..bol..opet..rastvaraju mi se leda..sva krvava..a ona me gleda,miluje mi lice,bradu i gleda me u oci..miluje mi usne,usta koje trpe bol..samo bol bez rijeci njen pogled..niz rame mi se slijeva krv kao mlaki mlaz vode..kap po kap topi suhu zemlju..moja krv..moja krv hrani zemlju a njeno srce i oci hranu moju grijesnu,tamnu dusu..krila mi se stapaju s tijelom..postaju jedno. Padam. Klecim. Gledam je. Daje mi snagu..podize me,baca ogrtac na mene i ljubi me..u usta,jezikom..dolazimo u tamu,u grad Palih andela..u grad zvan Abis..

Abis..ta prokleta velika vrata na ulazu..uzivam u njima..ulazimo u grad palih andela..odsjeli smo u nekoj krcmi..ona i ja. Sami. Odlazim. Ne pita me zasto. Samo odlazim i zna da cu doci. Da cu se vratit. Zna da nesto nevalja. Znam i ja. Odlazim u tamne ulice Abisa. Sam s plastem i macem u kricama. Netko me slijedi u toj maglovito,tamnoj noci..noci s ugusenim svijetlom. Odlazim u tamne hodnike Agaresove palace. Agaresa koji je vođa trideset i prve legije Palih andela,on koji simbolizira moc Istoka,koji proucava jezike..Dolazim u njegovu palacu jer je poznajem a i njega..Mir tisana..samo koraci, koraci koji mi dolazu s leda..pomalo,tiho..primam svoju macetu. Vadim je polako iz korica. Iz okreta sam zamahnuo macem..nisam pogodio njega ali sam razvalio poveci komad zid. Uspio je izbjeci moj prvi udarac..gledam ga u oci..te potkupljene oci. Moj bijes postaje sve veci. Krcem na njega. Brz je..dobro barat svojom ostricom. Zvukovi nasih maceva su bili prekrasni,beskrajni..u mrtvoj tisini samo on,ja i nasi smrtonosni krici mačeva.. Moj bijes se osijetio i zelio ga je mrtvim,bez glave. Uvidio sam da je veoma brz i da smislja kako me ubit,trazio je moju slabu tocku i pronasao ju je..ali tada kad sam vido u njegovim ocima srecu odmah sam mu je pokusao izbit iz glave. Cijelim tijelom,svom snagom,brzinom,macem krenu sam na njega. Krenuo sam na njega kao gladni vuk koji je zeljan bijele ovce. Mahao sam svojom macetom kao divljak,kao barbarin sto sam i bio. Moj mac na njegovom..brani se ali ja ne posustajem..krecem jos zesce masem,skacem ali mu ne mogu nista.. gledam ga i smije mi se. Cekam ga. Krece. Na mene ali tada se osudio na vlastitu propast. Moj skok,moj korak po zidu ga je prituko za suprotan zid uskg tamnog hodnika a moja ostrica maca je zavsila u njegovom vratu..vratu koji je krvavrio i puštao krvavi trag na mom macu. Gledam ga. Gledam njegov vrat kako mu se krv slijav niz moj macu,niz zid.. po cijelom macu tece njagova krv..polako ali tece. Stavljam svoju nogu na njegovo krvavo,mrtvo lice i vadim mac. Tada sam uvidio sliku koju je njegova krv ostavila na zidu..sliku labuda..sliku izdaje. Pogledao sam mu mrtve oci,to mrtvo lice i poceo mlatit sakama..izbacivo sam svoji istinaki,brutalni bijes na njegovom mrtvom,prodanom licu. Krvi je bilo svugdje a njavise po mojim rukama jer sam mu lubanju sjedinio s kamenim plocom. Moje lice je bilo krvavo,oci bijesne a njusio sam smrad. Smrad koji mi je namjesti Agares..
Lutao sam tamnim hodnicima..sam s malo svijetla. Trazio sam to prodano kopile. Izdao me taj prokleti Agares. Zbog njega su mi izginula braca i sam sam skoro izgubio glavu. Trazio sam ga u njegovoj palaci. Medutim naiso sam na dva strazara koji su me pokusali zaustavit. Prilazim im. Ne vidu mi lice. Polagano,hladno im prilazim. Vicu ali sad cu ih utihnuti. Vadu maceve i upozoravaju me. Ali tada sam maknuo kapuljacu s lica i izvadio svoj mac. Svojim prvim snaznim,bijesnim zamahom sam raspolovio jednog na pola. Moja ostrica mu se zabola negdje ispod cice i rasparala mu prsni kos te mu je prosla kroz tijelo..kroz to pokvareo demonsko tijelo. A drugi nije ni shvatio sto se dogada jer cim je mač izaso iz jednog tijela usao je u drugo. U njegovo..u njegov vrat Obezglavio sam ga. Stao sam brisuci krv s svog maca i gledao sto sam napravio. Pogledavao sam svoje remk-djelo koje sam napravio u jednom potezu. Ta krv bilo ju je svugdje. Ulazim u ta vrata..vrat koja su cuvali. Usao sam u njegov vrt. Ulazim i vučem mac za sobom. Po podu. Gledam ga. S leđa. U tom prirodnom bazenu punim vražica..vodopad koji se ulijevao u taj bazen bio je prekrasna..istinski,mlaki..zaletio sam se,skoknuo u bazen ispred njega. Pogledao ga u oci. Znao je. Podigao sam mac i zabio mu ga u lice. Da u lice. U to ruzno lice,pa u prsa,pa u trbuh. I na kraju sam mu odrubio glavu. Njegove vrazice su me samo gledale. Bila mu je jedna s lijeve a jedna s desne. Pogledao sam ih svojim bijesnim,zlim ocima. Podizu svoja gola tjelesa. Ali moj bijes mi neda da odu te ih primam za kosu. Oba dvije. Jedna u ljevu ruku a jedna u desnu. Njihove glave sam zaronio u vodu,vodu koja nije vise bila mlaka i bistra..voda koja je bila crvena,krvav..opirale su mi se pod vodom pa sam im izvadio glave..pogledale su se i zakucao sam im glave jednu u drugu..lubanje su im se lomile a iz nosa im je potekla krv..sad sam ih zaronio i nisu se vise opirale..Izlazim iz krvavog bazena..okrecem se sav krvav i bacam posljedni pogled na tu sliku..sliku mrtvog bazena..

Kisa je pocel bas kad sam izaso van. Dolazim do krcme gdje me je cekala moja bozica..moj andeo ali sad sam bio bijesan..vidilo se to u mojim ocima. Dolazim do krcmara i pitam za sobu. Broj 6..kaze mi. Dolazim a ona lezi gleda me. Sav mokar se skidam. Znam da je zelila tu osvetu ali sad cu joj dati nesto vise dat cu joj sebe..cijelog. Dobit ce sad i vise nego sto je mogla zamisliti. Dobit ce mene u potpunosti. Tamnog,divljeg,agresivnog.. znam da sam joj uskratio uzitak osvete ali cu se sad iskupit..pogrijesio sam oko osvete.Trebao sam je pustiti. Dolazim. Gledam me. U njenom pogledu vidim pomalo strah..ali mi se prepusta jer mi vjeruje. Skidam je zestoko. Skidam je i gledam u oci. I ona mene skida,prepusta mi se..sva..polezem je na krevet. Na metalni krevet..diram je agresivno,zestko,strastveno..krvavo..ne poznaje me ovakvog. Ulazim u nju.. vristi..vristi kao nikad do sad. Primam se za zeljezo iznad njene glave i gledam je. U oci. A ona me gleda uplaseno jer vidi moj bijes u mojim ocima..ali uziva..istinski uziva u meni..jer me voli,jer me zeli..nasa tijela su tada bila jedno..bili smo poput zvijeri i ona i ja..tako je vristala,skupa sa mnom da je dosao krcmar na vrata. Pokucao je. Tada me je razljutio. Otisao sam do vrata i nisam ih otvorio. Zakucao sam ruku kroz vrata primio ga za kosu i nabio mu glavu u vrata a zatim sam mu je zakuca na prelomljene daske kroz kojih mi je ruka izasla van..njegova glava je ostala tako na vratima kratko vrijeme jer mu se skupo s krvlju koja je cijedila niz vrata i radila lokvu krvi otkotrljala na pod..obrisao sam krvavu ruku u prsa a ona se ustala,pocela me ljubit,mazit,lizat svojim jezikom..lizala je krv na mojim prsima..to me palilo..moj bijes i moja strast tada su bili jedno..bio sam poput zivotinje. Opet sam je polegnuo na krevet..bio sam na njoj..a ona me je gledala i ljubila. Tolko smo vristali da su stakla popucala a od ljubavi koje smo vodila krevet se rastavio..pukle su metalne nozice ali nam nije bilo dosta htijeli smo jos..onako dok sam jos bio u njoj sam je podigao i malo zesce prislonio na vrata od wc-a koja su pukla i zabili smo se u ogledalo. Vrisla je. Bol..krv na njenim ledima nas nije omela htijeli smo jos..htijeli smo djecu,vođe,nasljednike tame..micem je od stakla a njena krv se meni slijeva niz ruku..ta topla krv..krv puna ljubavi,strasti,tame..nasa ljubav,nasa vika,urlanje se jos culo satima..sve dok nismo zaspali pokraj prozora na punoj mjesecini..

Image by Jedinstveni

By:Abazaid
- 20:57 - Komentari (29) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.06.2006.

OBEZGLAVLJENA BOZICA I PALI ANĐEO : "MRTVA SMRT"/Part 3/

Image Hosted by ImageShack.us
Njeni pogledi..njene oci.. nisu sad sa mnom. Nema ih sam sam. Sa svojom braćom. Na putu..u sumi..tamnoj,hladnoj,sivoj sumi..sumi bez zivota..samo ledeni vjetar koji para nasa demonska krila..sve tako tiho mirno a moje su misli s njom..mojim andelo..tamnim andelom..kome vjerujem..kojeg ljubim po prvi put od mojeg postojanja..ali moja hladnoca,brutalnost mi neda da joj to kazem..da je kazem..volim te..zelim te,samo za sebe..da tebe..tebe ljubim..samo tebe..

Golub. Bijeli,njezan,meki,svjetli..u tamnoj sumi. Sam..On me vraca u stvarnost..Gledam ga u oci..te poznate oci.Nemoguce..To je ona,moja obezglavljena bozica iz proslosti..Rastvara to golublje tijelo i pretvara se u anđela,prekrasnog anđela svijetla..s prekrasnim vitkim macčem i bijelim pernatim,snaznim krilima..njeno ženstveno tijelo i krila savršeno su uklapaju s njenim mačem,njenom odjećom..Gledam me u oči..u moje tamne,krvave oci..oci pune bijesa,gnjeva..zelim je opet obezglavit kao i u proslosti..
Podize mac..pjeva..iza nje dolazi njena legija..legija puna svjetla..bila je to klopka..znali su..netko nas je izdao..pocinjemo se grupirat..vadimo maceve..okruzeni smo..sami u sumi..okruzeni svjetlom..bijes je u meni sve jaci..ne mogu ga kontrolirat..a ona mi se smjesi..zeli osvetu..zeli mene..i dobit ce me..rasirio sam svoja ogromna tamna krila..zaurlao kao zvijer koja je gladna,zeljna krvi..i krenuo..krenu u jos jednu smrt..u smrt bez povratka,u smrt bez sljedecg zivota,u unistenje..i to vlastito. Krecem prvi..zamahnuo sam svojom macetom i rasparao utrobu jednom od anđela svjetla koji mi se nasao na putu do nje..on me je samo gledao..gledao dok mu je utroba ispadala. Dok je svoja crijeva pokusava vratit u svoju unutrasnjost ali nije mogo..zelio sam sad samo nju..i to opet bez glave..mrzio sam je..istinski mrzio..svojim ogromnim demonskim korakom sam krenu na nju..ali nije bilo lako doc do nje..stitili su je. Odjednom trojica andela svjetla se nadu ispred mene..moj bijes,gnjev,tama i moja gorostaska snaga tada su postali jedno i bio sam neslomljiv..gazio sam sve ispred sebe..tu trojicu nisam mogo savladat tako lako..moja krila su bila crvena,krvava,ranjena,puna strijela ali me to nije zaustavljalo..zamahnu sam svojom macetom i obezglavo jednog andela..cijeli sam u krvi..ranjen ali lud,bijesan..divio sam se svojoj snazi dok sam bio bijesan dok je u meni tinjao gnjev..zelio sam ih sve poubijat..moja braca su iza mene ginuli..padala su njihova mrtva tjelesa..padala od strijela sto su zadobili ili od ostrice svijetla koja im je parala tamnu dusu. Nisam se dao tako lako i poletio sam..po prvi put..sav ranjen..nasao sam se iza leda drugoj dvojici pogledao ih i jednom zabio mac u vrat..gledao me sav jadan,krvav..tada se njegovo tijelo naslo medu drugim mrtvim tjelima a treceg bijelog,svjetlog,gorostaskog andela sam nabio na vlastite rogove..podiguno sam ga na glavi..i ugledao slike mrtve prirode..slike mrtve brace..slike izdaje pune krvi i smrti..svi su skoro izginulio bio sam jos ja i moja dva brata..dok sam gledao polje prepuno krvi,mrtve braće,obezglavljenih tjelesa zadobio sam tu vitku,sjajnu ostricu u leda..u moja leda..leda koja je ona rasparala. Lagano ga je zabola..da patim..da moze uzivat u mojoj boli..poljubila me je..u usta..u tamne usne koje ne pripadaju njoj..one pripadaju Sheeni..mom tamnom andelu..poljubila me je i pozdravila..pao sam..opet..sam..u mojim ocima se gasi tama,krv..odlazim..zabadam mac ispred sebe..u zemlju..sam..ali znam da nisam sam..znam da je ona sa mnom..da ce me voljeti..

Pao sam..lezim i uzivam u boli..u boli koja me unistava..ali tada u mojim sad vec blijedim ocima zasja tama..Ona s tri cuvara..nasla me je..njena ljudskost me je nasla..nije se privikla na tamu i slusala je srce..bila je slaba jer me je voljela..i ja sam nju volio. Srce..srce joj je bilo jace od straha,od tame koja je okruzije..volila me je i nije me zeljela izgubit..nasa povezanost se osjetila od prvog trenutka..od naseg prvog krvavog slova,rijeci koje smo izmijenili..znala je da mi nije dobro..osjetila je to..na srcu! Nasla me je cijelog u krvi..ali vratila mi je nadu za zivotom..strazari su podizali moje ranjeno,krvavo,polumrtvo tijelo a ona me je milovala po rastvorenim,krvavim,ranjenim krila..milovala mi je ranjena prsa..ljubila me i odvela kod sebe..u svoj tamni kutak..gdje cu se oporavit ako budem imao srece..ona ce se brinut za mene..svojim njeznim rukama,osjecajnim pogledima..te njene oci..oci koje su u moju ledenu,zamrznutu krv unijeli toplinu..toplinu tamne ljubavi..oci koje su mi govorile da me zeli..da me ne zeli izgubit..potreban sam joj..njoj i njenom srcu..odlazimo od krvave,mrtve sume..sumu koju cu pamtit po izginuloj braci..sumu koju cu pamtit kao mrtva smrt..

«Sve ono sto je crno ne mora biti crno..
Svako zlato koje sija ne mora biti pravo zlato..»


By:Abazaid



- 19:46 - Komentari (58) - Isprintaj - #

petak, 02.06.2006.

OBEZGLAVLJENA BOZICA I PALI ANĐEO : "Scepti Sheena" /Part 2/

Image by Jedinstveni

Ležim uz tijelo žene o kojoj ne znam ništa, pa čak ni ime..njeno prekrasno ime..lezim s tom bozicom..bozicom koja je bila njegova..sada nije..moja je.. ja sam dosao..dosao sam kod nje da je odvedem u tamu..da je budem put..put k Majci Tame..Poslali su me iz Tame opet na Zemlju po nju..To ljudsko bice,zenu koju nisam poznaovao. Mislio sam da ce biti lako jer sam oteo tijelo..tijelo muskarca s kojim je ona uzivala,s kojim je bila jedno..u njegovom tijelu je moja tamna,grijesna,zla dusa. Ali nije sve kako se cini..njezini pogledi su tako istinski,cisti. Njene oci su prepune povjerenja kojeg je meni nedostajalo na Zemlji..oci u kojim vidim dio sebe..njene oci..te prekrasne oci. Oci koje ne zelim iskopat,koje zelim gledat,uzivat u njima..volit ih..ali ne mogu..jer su tako osjecajne,istinske a opet hladne i meni daleke..ona..ona je sve sto mi je trebalo..ona je moja istinska bozica..moja srodna dusa..dusa koja me razumije..ali zasto bas sada?? Sad kad me nema.. Zasto ona?? Zasto njeni pogledi..pogledi koji mi govore.. Govore da me voli.. Svojim ocima,usnam,rijecima rastvara moju dusu..ali ne smije..jaca je od mene.Izbija zlo iz mene..vraca mi dio ovozemaljskog zivota..vraca mi slike,osjecaje,proslost..ali hladan sam..gledam je..u oci..bez odgovora..samo pogledi..ona i ja..i nase oci..

Ta noc,ta vecer puna tame,kise,vristanja s neba..Njena usne na mojim..nasa gola tijela..tada su bilo jedno,jedno prekrasno ljusko tijelo..moja prsa na njenim grudima..njene meke usne na mojim..noge iskrizane..tijela mokra..njeni uzvici,uzdasi..moj istinski stisak..moj andeoski krik i njene bozanske oci tada su se sjedinili u jedno..u jednu savrsenu dusu..srodnu dusu..dusu tame..nisam te veceri uziva samo fizicki,vec moj duh se rastvaro..Cvjetao je istinski po prvi put i to nakon ovozemaljskog zivota..u tuđem tijelu..bio je s njom..voli me..znao sam..

Osjetila je promjenu jos te vecere kad sam je dao pismo..ali nije znala. Nije znala zasto sam ovdje,s njom..koji mi je zadatak..nije mi znala ni ime ali ja njeno jesam..ime puno tame..ime istine..ime koje moze nositi samo bozica..bozica tame..tame u kojoj moze ljubit,volit..ime Sheena..Scepti Sheena..to joj bijase ime..
Ruke joj drhte..kao nitkad do sad..srce tuce..osjetim kako joj zilama krv sikta..moja zeđ se budi..prilazim joj.. opet samo pogledi..oci..misticni..tajanstveni..gledam je. U oci. Stavljam svoje hladne ruke na njeno toplo tijelo..suza?? iz mog oka??plac bez glasa,bez jecaja..i tada moje tamno srce progovara "Tebe sam stvarno volio.. I doći ću za tobom.. Ovo nije izdaja.. Vjeruj mi samo još ovaj put, moja Božice..".. vjeruje mi cak i sad..

Odlazim na balkon..na kisu,na nebo bez zvijezda..placem..ne mogu vjerovat..ali nisu to sad vise obicne suze. To su krvave suze..suze pune patnje..suze koje prolijevam za nju..za njenu dusu..ne zelim da ode sa zemlje..jos je rano da se pridruzi kraljevstvu tame..nije spreman. Ali dobio sam zadatak kojeg moram ispunit..i ulazim natrag u sobu..ona se osjeca umornom..kao da zna sto ce se dogodit..lezi na krevetu i gleda me..prilazi mi. Grli me,ljubi,brise krvave suze i mazi me..mazi me rijecima koje nikad nisam cuo..ali zalim je..jer je moram oslobodit..zabadam joj noz u trbuh..samo jednom..moje ruke su zalivene krvlju..toplom krvi..gleda me i ne vjeruje..izdao sam je..ona pada na tlo..gleda me..u oci..sva krvava. Olaksat cu joj..prilazim njenom zakrvavljenom tijelu..zabadam noz jos jednom u pluca,u srce..ne zelim da pati..umire. U vlastitoj krvi..

Opet odlazim na balkon..izgovaram njeno ime..ime koje mi prolazi tijelom..moj glas grmi svodom..sad cu uciniti ono sto sam oduvjek sanjao..bacit cu se sa zgrade i uzivat u adrenalinu prije smrti..bacam se..kisa..tlo..mrak..

Moja dusa se oslobađa i vraca u Tamu..susrecem je..u tami..samu..tamnu..ali gleda me..nije ljuta..voli me..i ja nju..zna da je nisam izdao..oslobodio sam je da moze biti sa mnom..da mozemo biti jedno..prilazi mi..gleda me..u oci..ljubi me..u usta..s osjecajima..miluje moja demonska,andeoska krila..voli me..zeli me..ali moram do svoje legije..napustam je..ali nasi se pogledi ne rastaju..rastaju se tek kad udem u tamu,mrak..kad me vise ne vidi..moj novi zivot zapocinje..taman ali opet tako svjetli..zbog nje..


/Inspiracija:Scepti Sheena/
/Posveta:Scepti Sheena/
/nastavak na Scepti Sheenino djelo/

By:Abazaid
- 22:41 - Komentari (50) - Isprintaj - #

srijeda, 31.05.2006.

OBEZGLAVLJENA BOŽICA I PALI ANĐEO : "PRVA NOC" /PART 1/

Image Hosted by ImageShack.us
Prva noc na novom svijetu..svijetu Palih andela..noc u kojoj nema sna..ali zasto??zasto nema sna??nema ga,jednostavno ga nema..osudeni smo na patnju,rad bez odmora..Moj novi zivot zapocinje..dobio sam novo ime..ime Abazaid..preporoden sam..njihovo tamno,zlo dijete..Šalju me..šalju me u međuzemlju zarobljenih dusa..dusa koje nisu nasli svoje mjesto..trazu ga..treba mi oruzje..oruzje s kojim cu moci ubijat anđela..s kojim cu im moći parat utrobe,odrubljivat glave,odstranjivat djelove tijela..
Dolazim..Letim u oblacima na svom troglavom zmaju jer jos nemogu koristit krila. Suma..gusta,tamna,puna zla..osjetim to..skacem sa zmaja..sa svojim kopitima slamam drvece,grane i padam na tlo..pao sam ispred nje..izgubljene duse..tako ljepa a tako grijesna..gledam je svojim krvavim,tamnim ocima..okrece se..vjetar je raznosi nevinu,plavu kosu..samo okrece glavu u toj svilenoj bijeloj haljeni..gleda me..u oci..svojim ocima..svojim zelenim ocima..ocima koje jos nisam upoznao..suza joj klizne niz obraz..ta kristalna suza,bez placa..bez jecaja..pada na tlo..jedna za drugom i ne skida pogled s mene..ni ja s nje..ali u meni tinja bijes,gnjev..zelja za ubojstvom,zeđ za krvi..ustajem a ona se ne mice. Samo stoji i uplakano me gleda kako joj prilazim..to tijelo..bilo je savrseno..bradavice su joj se vidjele preko svile..bila je cijela naježena od mojeg hladnog pogleda..ubrzavam korak,sirim krila,primam je za bokove..rastvorio sam krila i zagrzo je..zagizo svoji jos uvijek normalina ocnjacima..krv je potekla niz njene grudi..njena bijela svilena haljina se zakrvavila. Tada vidjeh njene grjehe..grijehe koje je cinila na zemlji..te slike..slike njene proslosti..proslosti zbog koje je ovdje..izgubljena,sama..
Ona i njena sestra sami u stanu..sve puno koke..one bijele koke. Gole,igraju se..igraju se svojim tijelima. Diraju jedna drugu..ližu se..šmrču..uvlače je duboko u sebe..jedna na drugoj,znojne,vlazne..njihova tijela su puna koke,šampanjca a u njihovim venam tada je bilo vise droge nego krvi..ali su nastavili sa svojim bahatim,strastvenim,perverznim igricama..sipale su jedna drugoj koku po tijelu..radili su redove od grudi do prepona..lizale su to,smrkale..uzivale..uzivale jedna u drugoj..sjedaju se na balkonsku ogradu. Gole. Ona sjeda svoju sestru..siri joj noge..igra se njenom macom..miluje je,ljubi,mazi,dira prstima,svojim grudima..sipa po njoj kokain,kupa je u skupom šampanjcu. Da joj bude slađe,da joj prsti bolje kližu..ali predozirale su se..te pada..pada joj sestra. Ali ona to ne shvaca. Misli da leti,da uziva. I sletila je. Lice o asfalt..tocno na glavu..dio lica joj se smrskao..ostavila je svoj krvavi pecat,trag na licu zemlje,na crnom asvaltu..a ona,njoj nije dosta jos ga uvlaci u sebe,neznajuci svoje granice..i pada. Pada na pod..slini..umire u nadrogiranim stanju..duh joj se odvaja od tijela..polako ali bolno ne za njeno tijelo vec za njen duh..a majka ju je smatrala ozbiljnom obiteljskom zenom koja je imala dvoje djece..zenom koja je sada les..les bez duse..duse koja je izgubljene..nema je..ali tu je u meduzemlji..sa mnom..
Stiscem je...ispijam njenu krv..zelim je oslobodit..unistit njen duh,ali necu..neka pati..neka uziva u svojoj boli..nek se pronađe..zao sam..znam to..zato njenu iscrpljenu dusu polažem na tlo i ostavljam je da pati..samu..da pati u vlastitim grijesima..grijesima iz proslosti..grijesima sa zemlje..
Dolazim do male,mracne kolibe..ulazim..cekaju me..već znaju po što sam došao..čeka me mala grijesna obitelj..izgubljene duse..zarobljene kao sluge tame..uzimam tu svoju sjajnu macetu..macetu koja moze usmrtiti anđela..koja moze unistiti dusu..ali moram je isprobat. Ali gdje??tada unutar mene progovara hladni,razdrapani glas..Ubij..nije mi trebalo dva puta reci,jer nemam savjesti..vadim macetu.. Zamahnuo sam. Zvuk maca koji para zrak i udarac koji glatko prolazi njegovom glavom..glavom nebeskog kovača..glavom roba tame..glava mu pada,sva krvava i tuzna..moja maceta je sva u krvi ali opet tako blistava,sjajna..zadaovoljan sam..odlicno ju je iskovao samo steta sto mu je i posljednanja..pogledao sam tuznu dusu njegove zene.. Hladno se nasmijo,poslao je poljubac smrti i pokupio se..otiso sam nazad u svoju legiju gdje su me cekali..

By:Abazaid
- 00:32 - Komentari (46) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.05.2006.

OBEZGLAVLJENA BOŽICA I PALI ANĐEO

Image Hosted by ImageShack.us
Čekaju me..Čekaju da me sprlje do kosti,da mi se krv u zilama pocne sgrusavat,srce prestane kucat a mozak izgori. Ne ceka me samo stolica nego i Ona..Zavezan sjedam na stolicu..Velecasni mi cita Bibliju a ja mu se hladno smijesim..cekaju moje posljednje rijeci..ali ih nemam. Samo smijesak. Pocelo je,osjetim..osjetim struju koja mi prolazi tijelom. Kako mi se dusa odvaja od tijela. Sad vec gledam svoje zgrceno,sprzeno tijelo na stolici i uplakunu majku moje bozice..bozice koje sam obezglavio. Dolaze. Dolaze po mene. Odnose me u tamu. Vidim je..ali u daljini. Nestaje.. Pao sam. Sam sam. Oko mene su svugdje mrtva,gola tjelesa koja me diraju svojim hladnim rukama. Diraju moje tijelo..muk..tisina..vatra..bijeg..vjetar..odjednom sam ostao sam..sam u vatrenoj pustinji. Sve gori oko mene..dolazi On..pali anđeo..ogromna krila na njegovim ledima su napravili tamu..samo sjena..lice mu ne vidim..progovara dubokim,hrapavim,hladnim,rasparanim glasom..izgovara svoje ime..ime mu je Lucifer..i zeli me..zeli me u svojoj legiji Palih anđela..pristajem mu sluziti. Bol,krv..moja leđa..osjecam kako mi se koza para,rastvara. Glava..iz glave mi nesto izbija..ovo je bol koju nijedan covjek nemoze podnijeti..cijeli gorim..u plamenu sam,u plamenu zla..u cijeloj vatrenoj pustinji samo On,ja i moj vrisak..izlazu mi krila..ogromna..crna..ostra..i rogovi..pretvaram se u anđela. Palog anđela..anđela koji ce sluzit zlu..anđela koji ce se pridruzit šestoj legiji demona u paklu..moj zapovjednik ce biti Pali anđeo,demon Abigor..Abigor o kojemu sam samo citao u knjigama..sad cu mu sluzit,bit cu mu desna ruka..Abigor je demon crne duge kose,bradatog lica,ogromnih krila. On koji jase crnog troglavog zmaja ima ogromnu mačetu..On poznaje buducnost a i umjetnik je ratovanja..bit cu njegov sluga i brat u bitci..bitci koja se vodi između Raja i Pakla..Bitku koju je zapoceo Lucifer jos u vrijeme kad je bio mlad,dobar dok se nije pobunio i poveo na tisuce anđela u propast..u vijecnu tamu..tamu u kojoj zive i iz koje nema izlaza..tamu koja ne poznaje svijetlo,tamu koja nepoznaje dana..noc u kojem nema sna..Samo lesevi,krv,patnja,bol,rat..
Sjeda me na stolicu. Stolica koja ce me izlijecit od osjeca..Osjecaja s kojima sam dosao ovamo..izvuc ce iz mene sve ono ljudsko. Pojest ce ono malo osjecaja sto sam imao..Ali oni ipak zele savrsenstvo i dobit ce ga..Stavljaju mi nesto u glavu..bolje receno zabijaju. Osjetim kako mi lubanja puca a glava se rastvara. Mrak,tama a Ona tako svijetla..Ona je jedino svijetlo koje je bilo u mojem bijednom ljudskom zivotu. A ja sam ga ugasio. Gorila je uz mene,na meni bila joj je potrebna tama(ja) da bi gorjela..a ja sam je ugasio..ubio,odrubio glavu..tu bozansku glavu koju sam i pojeo..ubila ju je moja ljubomora..Sve te slike mi prolaze kroz glavu. Ona i ja na krevetu. Ona na meni ja na njoj. Oboje mokri valjamo se u svilenom krevetu. Zaspala je. Gledam je. Ljubim. Uzivam u njenom mirisu,znoju. Jos je promatram i divim se svojoj bozici a tada..a tada uzimam noz iz ladice guram joj ga u vrat. Krv..ima je svugdje. Po mojim dlanovima,dlakavim prsima,osakacenom licu,po njenim grudima,licu,mekoj kozi. Brutalno,hladno je cupam za kosu i odvajam glavu od tijela..bolestan sam. Brijm joj glavu ziletom i stavljam u mikser..pijem je. Smatrajuci da cu joj biti poseban,da cu postati dio nje..sve te slike iz mog proslog zivota nestaju..brisu mi se..Zele me potpunog..tamnog,zlog..i dobili su me..vracaju me. Ustajem a rupa na zatiljku nestaje..
Ustajem a On me gleda..gleda me u oci,oci u kojima gori plamen gnjeva,oci u kojima je posijano sjeme zla..dobio sam prekrasne crvene,krvave oci i tamne podocnjake..a smjeska vise nije bilo na mom licu..postojao je samo hladan,osvetnicki smijesak..smjesak s kojim sam kleknu i postao clanom seste demonske legije..

By:Abazaid



- 15:24 - Komentari (94) - Isprintaj - #

utorak, 16.05.2006.

TAMA

Muci me. Muci me pogledom. Iz dana u dan je sve vise zelim..Zelim je kraj sebe,na sebi. U svom zagrljaju. Zeli ona i mene..vidim to u njenim smedim ocima. Njenom pogledu koji me prati svakog dana dok radi. Ali ona me ne poznaje. I zato je volim..volim je jer nezna kakav sam,kakvog me smatraju..nezna za moju tamu. Tamu koja me je progutala,cvrsto primila u svoje narjučje..tama koja mi je istinski prijatelj,koju ljubim..dok me gleda hladan sam..takav prije nisam bio..jedva da osjetim kako mi srce tuce,zilama tece krv..kao da nemam osjecaja..mozda i nemam?? Sve moje osjecaje je progutala pohlepna tama. Tama iz koje se moja grijesna dusa vise nikad nece vratiti. Iz dana u dan prolazim pokraj nje.. zeljno me gleda,ali nedam joj povoda za to. Uporna je.. ne zelim je uvest u svoj svijet tame..ne zelim joj otvorit krvavi kavez svog srce..ne zelim opet volit..ne zelim da mi otme srce..ne zelim da prekinem prijateljstvo s tamaom zbog tako ljepih,znatizeljnih,ljupkih smedih ociju..ne zelim opet bit osjecajan..to mi drapa dusu.. iako sam vec sav sjeban tada bi bio jos vise. A to ne zelim. Znam da se necu moci jos dugo odupirat njenim pogledima.. navest cu je da sagrijesi bludno sa mnom.. polegnut cu je u krvet,uzivat cemo jedno u drugome cijele noci,tijela ce nam se veoma dobro razumit. Nakon toga cu joj slomit srce ali to ne zelim.. ne zelim da i ona bude jos samo jedna..ali isto tako ne zelim da bude ona prava,posebna,jedinstvena..
Noc. Grad. Alkohol. Opet ona. Taj pogled. Drapa mi dusu. Te njene oci. Nemam rijeci.. Uistinu je ljepotica,božica koja moze svakom otet srce. Ali meni nece,nesmije.. prilazi mi. Pijan sam kao stoka. I njoj plivaju oci. Ime joj je..ime joj je bozansko..uistinu je bozica.. pricamo ali ta prica nije potrajala dugo.. Prihvatila je moju igru. Ali zasto??Sto cu joj ja pijan,zapusten,duge kose??Koji kurac vidi u meni?? Izgleda da ipak nesto vidi,sto ja ne.. Odlazimo kod mene u stan. Grijesimo oboje..vec na ulaznim vratima smo poceli grijestiti..Blud.. valjamo se po krevetu satima. Ona na meni ja na njoj..uzdasi,povici..lijepe rijeci koje mi sapuce na uho..oboje mokri,ona i vlazna..poljupci koji mi krase tamnu sobu.. Tako je dobra. Otvara moj krvavi kavez. Patim iznutra..Uzivam u svakoj sekundi s njom. Posebana je,uistinu moja bozica. Vracaju mi se osjecaji. Placem. Osjecam kako mi tama napusta dusu..ona uziva i nije ni primjetila moje suze,patnju..uziva u mojem tijelu i meni. Tada kad sam mislio da sam preporođem pred oci mi dođu slike..slika prevare..slika iz proslosti.. I tada sam zaboravio na to kolko je dobra i tama mi se vrati na oci..stisne zube. U meni stvori gnjev. Iz kreveta izvadim noz..prislonim joj ga na vrat..opet pogled..ubija me,iznutra..ali moram zbog tame..Prerezo sam joj grkljan..kupali samo se u njenoj krvi zajedno..gledala me tim ocima..ocima koji mi drapaju dusu..Poludio sam i iskopo joj te preljepe oci..ne zelim vise nikad vidit tako istinski ljepe oci..oci koji mi vracaju osjecaje,nadu za bolji zivot koji ne postoji. Jos sam onako pijan uzivao u njoj. Nisam ja uzivao u njoj vec onaj drugi ja,taman ja..


By:Abazaid
- 12:49 - Komentari (64) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.