Abazaid

Čekaju me..Čekaju da me sprlje do kosti,da mi se krv u zilama pocne sgrusavat,srce prestane kucat a mozak izgori. Ne ceka me samo stolica nego i Ona..Zavezan sjedam na stolicu..Velecasni mi cita Bibliju a ja mu se hladno smijesim..cekaju moje posljednje rijeci..ali ih nemam. Samo smijesak. Pocelo je,osjetim..osjetim struju koja mi prolazi tijelom. Kako mi se dusa odvaja od tijela. Sad vec gledam svoje zgrceno,sprzeno tijelo na stolici i uplakunu majku moje bozice..bozice koje sam obezglavio. Dolaze. Dolaze po mene. Odnose me u tamu. Vidim je..ali u daljini. Nestaje.. Pao sam. Sam sam. Oko mene su svugdje mrtva,gola tjelesa koja me diraju svojim hladnim rukama. Diraju moje tijelo..muk..tisina..vatra..bijeg..vjetar..odjednom sam ostao sam..sam u vatrenoj pustinji. Sve gori oko mene..dolazi On..pali anđeo..ogromna krila na njegovim ledima su napravili tamu..samo sjena..lice mu ne vidim..progovara dubokim,hrapavim,hladnim,rasparanim glasom..izgovara svoje ime..ime mu je Lucifer..i zeli me..zeli me u svojoj legiji Palih anđela..pristajem mu sluziti. Bol,krv..moja leđa..osjecam kako mi se koza para,rastvara. Glava..iz glave mi nesto izbija..ovo je bol koju nijedan covjek nemoze podnijeti..cijeli gorim..u plamenu sam,u plamenu zla..u cijeloj vatrenoj pustinji samo On,ja i moj vrisak..izlazu mi krila..ogromna..crna..ostra..i rogovi..pretvaram se u anđela. Palog anđela..anđela koji ce sluzit zlu..anđela koji ce se pridruzit šestoj legiji demona u paklu..moj zapovjednik ce biti Pali anđeo,demon Abigor..Abigor o kojemu sam samo citao u knjigama..sad cu mu sluzit,bit cu mu desna ruka..Abigor je demon crne duge kose,bradatog lica,ogromnih krila. On koji jase crnog troglavog zmaja ima ogromnu mačetu..On poznaje buducnost a i umjetnik je ratovanja..bit cu njegov sluga i brat u bitci..bitci koja se vodi između Raja i Pakla..Bitku koju je zapoceo Lucifer jos u vrijeme kad je bio mlad,dobar dok se nije pobunio i poveo na tisuce anđela u propast..u vijecnu tamu..tamu u kojoj zive i iz koje nema izlaza..tamu koja ne poznaje svijetlo,tamu koja nepoznaje dana..noc u kojem nema sna..Samo lesevi,krv,patnja,bol,rat..
Sjeda me na stolicu. Stolica koja ce me izlijecit od osjeca..Osjecaja s kojima sam dosao ovamo..izvuc ce iz mene sve ono ljudsko. Pojest ce ono malo osjecaja sto sam imao..Ali oni ipak zele savrsenstvo i dobit ce ga..Stavljaju mi nesto u glavu..bolje receno zabijaju. Osjetim kako mi lubanja puca a glava se rastvara. Mrak,tama a Ona tako svijetla..Ona je jedino svijetlo koje je bilo u mojem bijednom ljudskom zivotu. A ja sam ga ugasio. Gorila je uz mene,na meni bila joj je potrebna tama(ja) da bi gorjela..a ja sam je ugasio..ubio,odrubio glavu..tu bozansku glavu koju sam i pojeo..ubila ju je moja ljubomora..Sve te slike mi prolaze kroz glavu. Ona i ja na krevetu. Ona na meni ja na njoj. Oboje mokri valjamo se u svilenom krevetu. Zaspala je. Gledam je. Ljubim. Uzivam u njenom mirisu,znoju. Jos je promatram i divim se svojoj bozici a tada..a tada uzimam noz iz ladice guram joj ga u vrat. Krv..ima je svugdje. Po mojim dlanovima,dlakavim prsima,osakacenom licu,po njenim grudima,licu,mekoj kozi. Brutalno,hladno je cupam za kosu i odvajam glavu od tijela..bolestan sam. Brijm joj glavu ziletom i stavljam u mikser..pijem je. Smatrajuci da cu joj biti poseban,da cu postati dio nje..sve te slike iz mog proslog zivota nestaju..brisu mi se..Zele me potpunog..tamnog,zlog..i dobili su me..vracaju me. Ustajem a rupa na zatiljku nestaje..
Ustajem a On me gleda..gleda me u oci,oci u kojima gori plamen gnjeva,oci u kojima je posijano sjeme zla..dobio sam prekrasne crvene,krvave oci i tamne podocnjake..a smjeska vise nije bilo na mom licu..postojao je samo hladan,osvetnicki smijesak..smjesak s kojim sam kleknu i postao clanom seste demonske legije..

By:Abazaid