Abazaid

Prva noc na novom svijetu..svijetu Palih andela..noc u kojoj nema sna..ali zasto??zasto nema sna??nema ga,jednostavno ga nema..osudeni smo na patnju,rad bez odmora..Moj novi zivot zapocinje..dobio sam novo ime..ime Abazaid..preporoden sam..njihovo tamno,zlo dijete..Šalju me..šalju me u međuzemlju zarobljenih dusa..dusa koje nisu nasli svoje mjesto..trazu ga..treba mi oruzje..oruzje s kojim cu moci ubijat anđela..s kojim cu im moći parat utrobe,odrubljivat glave,odstranjivat djelove tijela..
Dolazim..Letim u oblacima na svom troglavom zmaju jer jos nemogu koristit krila. Suma..gusta,tamna,puna zla..osjetim to..skacem sa zmaja..sa svojim kopitima slamam drvece,grane i padam na tlo..pao sam ispred nje..izgubljene duse..tako ljepa a tako grijesna..gledam je svojim krvavim,tamnim ocima..okrece se..vjetar je raznosi nevinu,plavu kosu..samo okrece glavu u toj svilenoj bijeloj haljeni..gleda me..u oci..svojim ocima..svojim zelenim ocima..ocima koje jos nisam upoznao..suza joj klizne niz obraz..ta kristalna suza,bez placa..bez jecaja..pada na tlo..jedna za drugom i ne skida pogled s mene..ni ja s nje..ali u meni tinja bijes,gnjev..zelja za ubojstvom,zeđ za krvi..ustajem a ona se ne mice. Samo stoji i uplakano me gleda kako joj prilazim..to tijelo..bilo je savrseno..bradavice su joj se vidjele preko svile..bila je cijela naježena od mojeg hladnog pogleda..ubrzavam korak,sirim krila,primam je za bokove..rastvorio sam krila i zagrzo je..zagizo svoji jos uvijek normalina ocnjacima..krv je potekla niz njene grudi..njena bijela svilena haljina se zakrvavila. Tada vidjeh njene grjehe..grijehe koje je cinila na zemlji..te slike..slike njene proslosti..proslosti zbog koje je ovdje..izgubljena,sama..
Ona i njena sestra sami u stanu..sve puno koke..one bijele koke. Gole,igraju se..igraju se svojim tijelima. Diraju jedna drugu..ližu se..šmrču..uvlače je duboko u sebe..jedna na drugoj,znojne,vlazne..njihova tijela su puna koke,šampanjca a u njihovim venam tada je bilo vise droge nego krvi..ali su nastavili sa svojim bahatim,strastvenim,perverznim igricama..sipale su jedna drugoj koku po tijelu..radili su redove od grudi do prepona..lizale su to,smrkale..uzivale..uzivale jedna u drugoj..sjedaju se na balkonsku ogradu. Gole. Ona sjeda svoju sestru..siri joj noge..igra se njenom macom..miluje je,ljubi,mazi,dira prstima,svojim grudima..sipa po njoj kokain,kupa je u skupom šampanjcu. Da joj bude slađe,da joj prsti bolje kližu..ali predozirale su se..te pada..pada joj sestra. Ali ona to ne shvaca. Misli da leti,da uziva. I sletila je. Lice o asfalt..tocno na glavu..dio lica joj se smrskao..ostavila je svoj krvavi pecat,trag na licu zemlje,na crnom asvaltu..a ona,njoj nije dosta jos ga uvlaci u sebe,neznajuci svoje granice..i pada. Pada na pod..slini..umire u nadrogiranim stanju..duh joj se odvaja od tijela..polako ali bolno ne za njeno tijelo vec za njen duh..a majka ju je smatrala ozbiljnom obiteljskom zenom koja je imala dvoje djece..zenom koja je sada les..les bez duse..duse koja je izgubljene..nema je..ali tu je u meduzemlji..sa mnom..
Stiscem je...ispijam njenu krv..zelim je oslobodit..unistit njen duh,ali necu..neka pati..neka uziva u svojoj boli..nek se pronađe..zao sam..znam to..zato njenu iscrpljenu dusu polažem na tlo i ostavljam je da pati..samu..da pati u vlastitim grijesima..grijesima iz proslosti..grijesima sa zemlje..
Dolazim do male,mracne kolibe..ulazim..cekaju me..već znaju po što sam došao..čeka me mala grijesna obitelj..izgubljene duse..zarobljene kao sluge tame..uzimam tu svoju sjajnu macetu..macetu koja moze usmrtiti anđela..koja moze unistiti dusu..ali moram je isprobat. Ali gdje??tada unutar mene progovara hladni,razdrapani glas..Ubij..nije mi trebalo dva puta reci,jer nemam savjesti..vadim macetu.. Zamahnuo sam. Zvuk maca koji para zrak i udarac koji glatko prolazi njegovom glavom..glavom nebeskog kovača..glavom roba tame..glava mu pada,sva krvava i tuzna..moja maceta je sva u krvi ali opet tako blistava,sjajna..zadaovoljan sam..odlicno ju je iskovao samo steta sto mu je i posljednanja..pogledao sam tuznu dusu njegove zene.. Hladno se nasmijo,poslao je poljubac smrti i pokupio se..otiso sam nazad u svoju legiju gdje su me cekali..

By:Abazaid

Čekaju me..Čekaju da me sprlje do kosti,da mi se krv u zilama pocne sgrusavat,srce prestane kucat a mozak izgori. Ne ceka me samo stolica nego i Ona..Zavezan sjedam na stolicu..Velecasni mi cita Bibliju a ja mu se hladno smijesim..cekaju moje posljednje rijeci..ali ih nemam. Samo smijesak. Pocelo je,osjetim..osjetim struju koja mi prolazi tijelom. Kako mi se dusa odvaja od tijela. Sad vec gledam svoje zgrceno,sprzeno tijelo na stolici i uplakunu majku moje bozice..bozice koje sam obezglavio. Dolaze. Dolaze po mene. Odnose me u tamu. Vidim je..ali u daljini. Nestaje.. Pao sam. Sam sam. Oko mene su svugdje mrtva,gola tjelesa koja me diraju svojim hladnim rukama. Diraju moje tijelo..muk..tisina..vatra..bijeg..vjetar..odjednom sam ostao sam..sam u vatrenoj pustinji. Sve gori oko mene..dolazi On..pali anđeo..ogromna krila na njegovim ledima su napravili tamu..samo sjena..lice mu ne vidim..progovara dubokim,hrapavim,hladnim,rasparanim glasom..izgovara svoje ime..ime mu je Lucifer..i zeli me..zeli me u svojoj legiji Palih anđela..pristajem mu sluziti. Bol,krv..moja leđa..osjecam kako mi se koza para,rastvara. Glava..iz glave mi nesto izbija..ovo je bol koju nijedan covjek nemoze podnijeti..cijeli gorim..u plamenu sam,u plamenu zla..u cijeloj vatrenoj pustinji samo On,ja i moj vrisak..izlazu mi krila..ogromna..crna..ostra..i rogovi..pretvaram se u anđela. Palog anđela..anđela koji ce sluzit zlu..anđela koji ce se pridruzit šestoj legiji demona u paklu..moj zapovjednik ce biti Pali anđeo,demon Abigor..Abigor o kojemu sam samo citao u knjigama..sad cu mu sluzit,bit cu mu desna ruka..Abigor je demon crne duge kose,bradatog lica,ogromnih krila. On koji jase crnog troglavog zmaja ima ogromnu mačetu..On poznaje buducnost a i umjetnik je ratovanja..bit cu njegov sluga i brat u bitci..bitci koja se vodi između Raja i Pakla..Bitku koju je zapoceo Lucifer jos u vrijeme kad je bio mlad,dobar dok se nije pobunio i poveo na tisuce anđela u propast..u vijecnu tamu..tamu u kojoj zive i iz koje nema izlaza..tamu koja ne poznaje svijetlo,tamu koja nepoznaje dana..noc u kojem nema sna..Samo lesevi,krv,patnja,bol,rat..
Sjeda me na stolicu. Stolica koja ce me izlijecit od osjeca..Osjecaja s kojima sam dosao ovamo..izvuc ce iz mene sve ono ljudsko. Pojest ce ono malo osjecaja sto sam imao..Ali oni ipak zele savrsenstvo i dobit ce ga..Stavljaju mi nesto u glavu..bolje receno zabijaju. Osjetim kako mi lubanja puca a glava se rastvara. Mrak,tama a Ona tako svijetla..Ona je jedino svijetlo koje je bilo u mojem bijednom ljudskom zivotu. A ja sam ga ugasio. Gorila je uz mene,na meni bila joj je potrebna tama(ja) da bi gorjela..a ja sam je ugasio..ubio,odrubio glavu..tu bozansku glavu koju sam i pojeo..ubila ju je moja ljubomora..Sve te slike mi prolaze kroz glavu. Ona i ja na krevetu. Ona na meni ja na njoj. Oboje mokri valjamo se u svilenom krevetu. Zaspala je. Gledam je. Ljubim. Uzivam u njenom mirisu,znoju. Jos je promatram i divim se svojoj bozici a tada..a tada uzimam noz iz ladice guram joj ga u vrat. Krv..ima je svugdje. Po mojim dlanovima,dlakavim prsima,osakacenom licu,po njenim grudima,licu,mekoj kozi. Brutalno,hladno je cupam za kosu i odvajam glavu od tijela..bolestan sam. Brijm joj glavu ziletom i stavljam u mikser..pijem je. Smatrajuci da cu joj biti poseban,da cu postati dio nje..sve te slike iz mog proslog zivota nestaju..brisu mi se..Zele me potpunog..tamnog,zlog..i dobili su me..vracaju me. Ustajem a rupa na zatiljku nestaje..
Ustajem a On me gleda..gleda me u oci,oci u kojima gori plamen gnjeva,oci u kojima je posijano sjeme zla..dobio sam prekrasne crvene,krvave oci i tamne podocnjake..a smjeska vise nije bilo na mom licu..postojao je samo hladan,osvetnicki smijesak..smjesak s kojim sam kleknu i postao clanom seste demonske legije..

By:Abazaid

Muci me. Muci me pogledom. Iz dana u dan je sve vise zelim..Zelim je kraj sebe,na sebi. U svom zagrljaju. Zeli ona i mene..vidim to u njenim smedim ocima. Njenom pogledu koji me prati svakog dana dok radi. Ali ona me ne poznaje. I zato je volim..volim je jer nezna kakav sam,kakvog me smatraju..nezna za moju tamu. Tamu koja me je progutala,cvrsto primila u svoje narjučje..tama koja mi je istinski prijatelj,koju ljubim..dok me gleda hladan sam..takav prije nisam bio..jedva da osjetim kako mi srce tuce,zilama tece krv..kao da nemam osjecaja..mozda i nemam?? Sve moje osjecaje je progutala pohlepna tama. Tama iz koje se moja grijesna dusa vise nikad nece vratiti. Iz dana u dan prolazim pokraj nje.. zeljno me gleda,ali nedam joj povoda za to. Uporna je.. ne zelim je uvest u svoj svijet tame..ne zelim joj otvorit krvavi kavez svog srce..ne zelim opet volit..ne zelim da mi otme srce..ne zelim da prekinem prijateljstvo s tamaom zbog tako ljepih,znatizeljnih,ljupkih smedih ociju..ne zelim opet bit osjecajan..to mi drapa dusu.. iako sam vec sav sjeban tada bi bio jos vise. A to ne zelim. Znam da se necu moci jos dugo odupirat njenim pogledima.. navest cu je da sagrijesi bludno sa mnom.. polegnut cu je u krvet,uzivat cemo jedno u drugome cijele noci,tijela ce nam se veoma dobro razumit. Nakon toga cu joj slomit srce ali to ne zelim.. ne zelim da i ona bude jos samo jedna..ali isto tako ne zelim da bude ona prava,posebna,jedinstvena..
Noc. Grad. Alkohol. Opet ona. Taj pogled. Drapa mi dusu. Te njene oci. Nemam rijeci.. Uistinu je ljepotica,božica koja moze svakom otet srce. Ali meni nece,nesmije.. prilazi mi. Pijan sam kao stoka. I njoj plivaju oci. Ime joj je..ime joj je bozansko..uistinu je bozica.. pricamo ali ta prica nije potrajala dugo.. Prihvatila je moju igru. Ali zasto??Sto cu joj ja pijan,zapusten,duge kose??Koji kurac vidi u meni?? Izgleda da ipak nesto vidi,sto ja ne.. Odlazimo kod mene u stan. Grijesimo oboje..vec na ulaznim vratima smo poceli grijestiti..Blud.. valjamo se po krevetu satima. Ona na meni ja na njoj..uzdasi,povici..lijepe rijeci koje mi sapuce na uho..oboje mokri,ona i vlazna..poljupci koji mi krase tamnu sobu.. Tako je dobra. Otvara moj krvavi kavez. Patim iznutra..Uzivam u svakoj sekundi s njom. Posebana je,uistinu moja bozica. Vracaju mi se osjecaji. Placem. Osjecam kako mi tama napusta dusu..ona uziva i nije ni primjetila moje suze,patnju..uziva u mojem tijelu i meni. Tada kad sam mislio da sam preporođem pred oci mi dođu slike..slika prevare..slika iz proslosti.. I tada sam zaboravio na to kolko je dobra i tama mi se vrati na oci..stisne zube. U meni stvori gnjev. Iz kreveta izvadim noz..prislonim joj ga na vrat..opet pogled..ubija me,iznutra..ali moram zbog tame..Prerezo sam joj grkljan..kupali samo se u njenoj krvi zajedno..gledala me tim ocima..ocima koji mi drapaju dusu..Poludio sam i iskopo joj te preljepe oci..ne zelim vise nikad vidit tako istinski ljepe oci..oci koji mi vracaju osjecaje,nadu za bolji zivot koji ne postoji. Jos sam onako pijan uzivao u njoj. Nisam ja uzivao u njoj vec onaj drugi ja,taman ja..


By:Abazaid

Otvaram oci..sve je puno leseva. Prekrasnih leseva. Među njima sam i ja. Sav krvav. To su moja mrtva braca..braca koja su zaklana i smrde,smrde po raspadnutom,žilavom mesu. Gdje sam?? U paklu?? Nije mi jasno,trebao sam i ja biti mrtav..ali nisam. Imao sam srece ili nesrece. Smrt zasluzim i ne bojim se..zasluzim je,potrebna mi je. Samo ce smrt oslobodit moju grijesnu dusu..Zato se i nalazim ovdje..ovdje gdje mi je zivot u opasnosti,gdje pokusavam nac mir za svoju grijesnu dusu,ali neuspijevam. Ležim i ne mičem se..preko mojih leđa se nalazi mlado truplo dijevojcice..njena mrtva kosa mi miluje lice a krv moje brace mi klizi niz obraz..kap po kap mi kaplje i lagono klizi do usnama..krvavim usnama..okruzen sam smrcu ali ipak sam tako ziv i mlad.. Podižem pogled ispred sebe. U mojim ocima zasjala je tama..ruke,noge,glave,oci,prsti..svi raskomadani djelovi tijela se nalaze ispred mene..dijelovi tijela moje poginule brace..ta slika..tako je..nebiocno,bolesno dobra..krvava, brutalna..nije da mi se svidalo ali je bilo veoma apstraktno..pomicem se pomalo..citav sam,imam sve na sebi..tada,u tom trenutku dosle su mi slike iz moje tamne proslosti pred oci..Ona..sve sto mi je rekla. Imala je pravo..svaka njena rijec se pokazala tocnom..ali tada mi nije bilo jasno..bio sam premlad da bi shvatio. Pisala mi je,govorila..sluso sam je..trazo se..trazo mir za svoju tamnu,grijesnu dusu..ali ga nisam pronasao nigdje..mislio sam da cu ga nac u vojsci..ali ne..tek sad shvacam gdje se nalazi mir za moju dusu..uz dusu slicnoj mojoj..uz nju..Sad je mozda kasno,jer neznam gdje je,sto je,kako je..znam samo jedno..moram se izvuc is ovog odvratnog smrada a tada ako prezivim pokusat cu je pronac..mozda je ona mir za moju dusu??mozda i nije..ali nemogu nista izgubit jer i nista nemam..imam samo svojoj noz i bombu na prsima..Brzim korakom ustajem..uzimam tijelo dijevojcice da mi služi kao stit..bacam ga na jednog vojnika..nije se ni snašo već sam mu zakuco nož u glavu..bacio bombu ispod noge strazarima..njihovi djelovi tijela su bili svugdje..crijeva po stablima,mozak u vodi..krvi po podu..a na mene je pao bubreg..sav krvav podizem tijelo djevojcice i uzimam kalasnjikov..drugi vojnici se trgunu..tada ih je ostalo jos 5..dok su vadili oruzje vec su se dva topila u vlastitoj krvi..jednom sam izbusio vrat..pokusavao je zaustavit krvarenje rukama ali krv mu se samo slijevala niz ruku poput crvenog vodopada..kleknuo je a ispred njega je bila sad vec ogromna lokva krvi..i pao je u nju,ravno licem..ostala trojica su pocela pucat po meni..ne po meni nego po mom stitu..po mrvom torzu jadne djevojcice..njenu krv sam osjeto duboko u sebi,djelovi njena mozga sam osjeto po krvavom licu..bila je sva na krvave rupe..komadi tijela su joj nedostajali..odvojili su joj glavu od torza..ali tada sam uspio i ja zapucat. Pogodio sam jednog u nogu..kleknuo je i uzivao u boli koja mu prolazi nogom,a tada je dobio par metaku u torzo..moj stit,njeno tijelo postajalo je sve lakse..sjedinili smo se..meci su fijuktali svuda oko moje glave..dobio sam ga,duboko u sebe..kroz njen mekani,njezni bok je mene pogodio u rebra..pao sam..gledao u ranu..kako iz nje tece krv..kako mi masti moju maskirnu odoru..pao sam i uzivao u boli,uzivao jer sam znao da mi dusa napusta tijelo..ali tada mi je dosla ona u glavu. Prezivi i upoznaj je bolje. Prišli su mi..mislili da sam mrtav..ali nisam ..žilav sam. Nedam se tako lako. Vadim pistolj iz hlača, pucam im u glave..lete im komadi lubanje i mozga skupa s metkom..pala su obojica. Ali i ja sam na podu. Umirem. Ustajem i pucam mu u glavu.. ispraznio sam cijelu sanžer na njegovu glavu. Tako da ga ni vlastita majka neraspozna. Na njegovoj glavi se nije znalo gdje je nos a gdje su usta..kleknuo sam..pomolio se za svoje grijehe i pao..oduzimali su me demoni,drapali mi dusu..odvajali moju dusu od tijela..osjetio sam..ali tada,taj hladni,neobicni vjetar koji mi je rasprsio pijesak po krvavom licu me vratio..nije mi ti vrijeme..govorili su..sad nisam znao dali su to govorili demoni koji su mi parali dusu i pokusavali je oteti ili moja braca koja su me dosla spasit..

By:Abazaid
/za grijesnu dusu : scepti sheena/