Abazaid

Njeni pogledi..njene oci.. nisu sad sa mnom. Nema ih sam sam. Sa svojom braćom. Na putu..u sumi..tamnoj,hladnoj,sivoj sumi..sumi bez zivota..samo ledeni vjetar koji para nasa demonska krila..sve tako tiho mirno a moje su misli s njom..mojim andelo..tamnim andelom..kome vjerujem..kojeg ljubim po prvi put od mojeg postojanja..ali moja hladnoca,brutalnost mi neda da joj to kazem..da je kazem..volim te..zelim te,samo za sebe..da tebe..tebe ljubim..samo tebe..

Golub. Bijeli,njezan,meki,svjetli..u tamnoj sumi. Sam..On me vraca u stvarnost..Gledam ga u oci..te poznate oci.Nemoguce..To je ona,moja obezglavljena bozica iz proslosti..Rastvara to golublje tijelo i pretvara se u anđela,prekrasnog anđela svijetla..s prekrasnim vitkim macčem i bijelim pernatim,snaznim krilima..njeno ženstveno tijelo i krila savršeno su uklapaju s njenim mačem,njenom odjećom..Gledam me u oči..u moje tamne,krvave oci..oci pune bijesa,gnjeva..zelim je opet obezglavit kao i u proslosti..
Podize mac..pjeva..iza nje dolazi njena legija..legija puna svjetla..bila je to klopka..znali su..netko nas je izdao..pocinjemo se grupirat..vadimo maceve..okruzeni smo..sami u sumi..okruzeni svjetlom..bijes je u meni sve jaci..ne mogu ga kontrolirat..a ona mi se smjesi..zeli osvetu..zeli mene..i dobit ce me..rasirio sam svoja ogromna tamna krila..zaurlao kao zvijer koja je gladna,zeljna krvi..i krenuo..krenu u jos jednu smrt..u smrt bez povratka,u smrt bez sljedecg zivota,u unistenje..i to vlastito. Krecem prvi..zamahnuo sam svojom macetom i rasparao utrobu jednom od anđela svjetla koji mi se nasao na putu do nje..on me je samo gledao..gledao dok mu je utroba ispadala. Dok je svoja crijeva pokusava vratit u svoju unutrasnjost ali nije mogo..zelio sam sad samo nju..i to opet bez glave..mrzio sam je..istinski mrzio..svojim ogromnim demonskim korakom sam krenu na nju..ali nije bilo lako doc do nje..stitili su je. Odjednom trojica andela svjetla se nadu ispred mene..moj bijes,gnjev,tama i moja gorostaska snaga tada su postali jedno i bio sam neslomljiv..gazio sam sve ispred sebe..tu trojicu nisam mogo savladat tako lako..moja krila su bila crvena,krvava,ranjena,puna strijela ali me to nije zaustavljalo..zamahnu sam svojom macetom i obezglavo jednog andela..cijeli sam u krvi..ranjen ali lud,bijesan..divio sam se svojoj snazi dok sam bio bijesan dok je u meni tinjao gnjev..zelio sam ih sve poubijat..moja braca su iza mene ginuli..padala su njihova mrtva tjelesa..padala od strijela sto su zadobili ili od ostrice svijetla koja im je parala tamnu dusu. Nisam se dao tako lako i poletio sam..po prvi put..sav ranjen..nasao sam se iza leda drugoj dvojici pogledao ih i jednom zabio mac u vrat..gledao me sav jadan,krvav..tada se njegovo tijelo naslo medu drugim mrtvim tjelima a treceg bijelog,svjetlog,gorostaskog andela sam nabio na vlastite rogove..podiguno sam ga na glavi..i ugledao slike mrtve prirode..slike mrtve brace..slike izdaje pune krvi i smrti..svi su skoro izginulio bio sam jos ja i moja dva brata..dok sam gledao polje prepuno krvi,mrtve braće,obezglavljenih tjelesa zadobio sam tu vitku,sjajnu ostricu u leda..u moja leda..leda koja je ona rasparala. Lagano ga je zabola..da patim..da moze uzivat u mojoj boli..poljubila me je..u usta..u tamne usne koje ne pripadaju njoj..one pripadaju Sheeni..mom tamnom andelu..poljubila me je i pozdravila..pao sam..opet..sam..u mojim ocima se gasi tama,krv..odlazim..zabadam mac ispred sebe..u zemlju..sam..ali znam da nisam sam..znam da je ona sa mnom..da ce me voljeti..

Pao sam..lezim i uzivam u boli..u boli koja me unistava..ali tada u mojim sad vec blijedim ocima zasja tama..Ona s tri cuvara..nasla me je..njena ljudskost me je nasla..nije se privikla na tamu i slusala je srce..bila je slaba jer me je voljela..i ja sam nju volio. Srce..srce joj je bilo jace od straha,od tame koja je okruzije..volila me je i nije me zeljela izgubit..nasa povezanost se osjetila od prvog trenutka..od naseg prvog krvavog slova,rijeci koje smo izmijenili..znala je da mi nije dobro..osjetila je to..na srcu! Nasla me je cijelog u krvi..ali vratila mi je nadu za zivotom..strazari su podizali moje ranjeno,krvavo,polumrtvo tijelo a ona me je milovala po rastvorenim,krvavim,ranjenim krila..milovala mi je ranjena prsa..ljubila me i odvela kod sebe..u svoj tamni kutak..gdje cu se oporavit ako budem imao srece..ona ce se brinut za mene..svojim njeznim rukama,osjecajnim pogledima..te njene oci..oci koje su u moju ledenu,zamrznutu krv unijeli toplinu..toplinu tamne ljubavi..oci koje su mi govorile da me zeli..da me ne zeli izgubit..potreban sam joj..njoj i njenom srcu..odlazimo od krvave,mrtve sume..sumu koju cu pamtit po izginuloj braci..sumu koju cu pamtit kao mrtva smrt..

«Sve ono sto je crno ne mora biti crno..
Svako zlato koje sija ne mora biti pravo zlato..»

By:Abazaid